Duševni problemi starih (psihogerijatrija)

Tin Ujević: „Kako je teško biti star, a opet biti tako mlad!”

Herman Hese je o starosti govorio: „Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo ono što daje lepotu i vrednost našem postojanju.”

Ili kako bi rekao Henri Dejvid Toro „niko ne može biti toliko star poput onih koji su potrošili entuzijazam.”

Nekada, na žalost, starost sa sobom donosi i usamljenost, strahove, zabrinutost, razdražljivost, neraspoloženje, zaboravnost, nesnalaženje u ranije uobičajenim aktivnostima, zbunjenost, podozrivost, uznemirenost, bunilo, demenciju itd. Neke od ovih problema je moguće prevazići i uživati u prednostima koje donose slobodno vreme, godine i iskustvo.

Demencija se, nažalost, može samo usporiti. Mogu se lečiti i kontrolisati uznemirujuća ponašanja, podozrivost i bunilo kao najveća opterećenja i osujećenja, kako za dementnu osobu, tako i za pružaoce nege iz kruga porodice. Supružnici i deca koji brinu o dementnoj osobi su „tihi bolesnici“ i takođe zahtevaju pomoć i podršku.